Andrea Cvitković Roić – priča o ličkim korijenima, obitelji i životu posvećenom djeci

Postoje mjesta koja su mala samo na karti. Jezerane u Brinju jedno su od njih. Malo ličko mjesto iz kojeg su kroz desetljeća ljudi odlazili trbuhom za kruhom, u gradove i svijet, ali nikada nisu zaboravljali kraj iz kojeg su potekli. Upravo iz tog kraja svoje obiteljske korijene vuče i prof. dr. sc. Andrea Cvitković Roić, danas ugledna hrvatska pedijatrica i pedijatrijska nefrologinja, profesorica, znanstvenica te ravnateljica Poliklinike Helena.

Njezina priča nije samo priča o liječničkoj karijeri. To je priča o obitelji, obrazovanju, upornosti i vrijednostima koje se često nose iz kuće cijeli život. Po ocu Andrea je podrijetlom iz Jezerana kod Brinja. Njezin otac Ivica bio je i nogometaš koji je svojevremeno igrao za zagrebački Dinamo. U toj obitelji tako su se susrele dvije snažne hrvatske priče – lička i zagrebačka. S jedne strane Jezerane, malo mjesto u srcu Like, a s druge Zagreb i jedan od najvećih hrvatskih nogometnih klubova. No njihova je kći izabrala potpuno drugačiji životni teren.

Umjesto nogometnog travnjaka odabrala je medicinu. Umjesto reflektora sportskih stadiona – bolničke hodnike. A umjesto medalja i pehara, njezin najveći uspjeh postali su izliječeni mali pacijenti i povjerenje njihovih roditelja. Andrea Cvitković Roić završila je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a potom je svoje obrazovanje nastavila kroz specijalizaciju iz pedijatrije i daljnje usavršavanje u području pedijatrijske nefrologije. Njezin akademski put uključivao je poslijediplomski studij Zaštite majke i djeteta, magisterij i doktorat na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno se usavršavala u brojnim europskim i američkim medicinskim centrima, među ostalim u Beču, Göteborgu, Aarhusu, Ghentu, Bostonu i Seattleu. Sve ono što je naučila vraćala je u hrvatsku medicinu. U Klinici za dječje bolesti Zagreb radila je kao pedijatrica i pedijatrijska nefrologinja, a bila je i voditeljica Odjela za nefrologiju, toksikologiju i kliničku farmakologiju. Njezin doprinos hrvatskoj pedijatriji posebno je vidljiv u području poremećaja mokrenja i bolesti mokraćnog sustava kod djece. Osnovala je prvi Kabinet za urodinamiku u Klinici za dječje bolesti Zagreb, a među njezinim važnim stručnim doprinosima ističu se razvoj urodinamske dijagnostike, primjena biofeedback terapije te razvoj ultrazvučnih dijagnostičkih metoda.

Uvela je i kontrastnu ultrazvučnu cistografiju u dijagnostiku vezikoureteralnog refluksa kod djece, čime je dodatno pridonijela suvremenijem i za djecu manje opterećujućem pristupu dijagnostici. Autorica je i koautorica brojnih stručnih i znanstvenih radova, sudjeluje na međunarodnim kongresima, edukacijama i stručnim skupovima te svoje znanje prenosi novim generacijama liječnika.

Posebno poglavlje njezine karijere je Poliklinika Helena. S Helenom je Andrea Cvitković Roić profesionalno povezana od 2005. godine, a danas je njezina ravnateljica. Poliklinika je tijekom godina izrasla u ustanovu koja okuplja stručnjake različitih područja dječje medicine. Od pedijatrije, nefrologije i urologije do gastroenterologije, neurologije, kardiologije, rehabilitacije i drugih područja – cilj je isti: djetetu pružiti cjelovitu zdravstvenu skrb. Posebno mjesto zauzima Regionalni centar izvrsnosti za djecu s poremećajima funkcije mokraćnog i probavnog sustava, u kojem se djeci i njihovim obiteljima pruža multidisciplinarna pomoć. A možda je upravo riječ „obitelj“ ono što najbolje opisuje njezin pristup poslu. Jer kada je dijete bolesno, ne pati samo dijete. Brinu roditelji, bake i djedovi, cijela obitelj. Zato medicina nije samo dijagnoza.

I kada se nakon svih diploma, titula, znanstvenih radova, kongresa i godina rada pogleda njezin životni put, ostaje jedna lijepa poveznica. Jezerane. Malo mjesto u Brinju iz kojeg potječu njezini obiteljski korijeni. Mjesto koje možda nema velike gradske avenije ni nebodere, ali ima ono što često imaju mala lička mjesta – snažne obitelji, duboke korijene i ljude koji su spremni cijeli život raditi i boriti se za ono u što vjeruju.

Njezin otac nosio je Dinamov dres. Andrea danas nosi liječničku kutu. On je svoj trag ostavio u sportu, a ona ga ostavlja u medicini. i dok je njegov teren bio nogometni travnjak, njezin je teren život djece. uspjeh koji pripada i njezinu kraju. Danas je Andrea Cvitković Roić ime koje je prepoznato u hrvatskoj pedijatriji.

Iz malih Jezerana u Brinju krenuli su njezini obiteljski korijeni, a život ju je odveo do vrha hrvatske pedijatrijske struke. I možda je upravo to najljepša poruka ove priče: nije važno koliko je malo mjesto iz kojeg dolazimo. Važno je koliko veliko srce, znanje i trud ponesemo sa sobom.