Nikola Suknaić – dragovoljac od prvoga dana, časnik Hrvatske vojske i čovjek koji je svoj život položio za Hrvatsku
Ratni put ličkog branitelja od Ličkog Osika, Bilaja i Velebita do posljednjeg bojišta kod Boričevca i Kulen Vakufa. Uoči i tijekom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, posebno mjesto pripada ljudima koji su od prvih dana Domovinskog rata stali u obranu Hrvatske. Među njima je i pokojni Nikola Suknaić, dragovoljac, hrvatski branitelj, časnik Hrvatske vojske, bojnik i zapovjednik koji je svoj ratni put završio položivši život za domovinu.
Njegova priča danas živi kroz obitelj, suborce i sjećanja onih koji su s njim dijelili najteže dane Domovinskog rata.
„Ja sam sin pokojnog Nikole Suknaića, koji je prolio svoju krv za ovu državu. Zapamtite – bio je dragovoljac i časnik Hrvatske vojske“, poruka je njegova sina koji želi podsjetiti javnost da se ratni put njegovog oca, kao i žrtva brojnih drugih hrvatskih branitelja, ne smiju zaboraviti.
Od prvoga dana s lovačkom puškom
Nikola Suknaić bio je dragovoljac od samoga početka Domovinskog rata.
Kada je Hrvatskoj bilo najpotrebnije stati u obranu, krenuo je s onim što je imao – lovačkom puškom. Na Lički Osik otišao je zajedno s Franom Zorićem, u malom autobusiću.
Bio je to početak ratnog puta koji će ga odvesti na brojna lička i druga hrvatska bojišta.
Sudjelovao je u obrani Ličkog Osika, Bilaja, Ribnika, Kliše i Velebita, kao i na drugim područjima na kojima su hrvatske snage branile svoje domove i teritorij.
Za ljude koji su tih godina živjeli uz bojišnicu, rat nije bio samo povijesni događaj. Bio je svakodnevica. Svaki odlazak na položaj nosio je rizik, a svaki povratak kući bio je razlog za zahvalnost.
Tijekom ratnih godina Nikola Suknaić napredovao je u vojnom sustavu te postao časnik Hrvatske vojske, po činu bojnik.
Za svoj ratni put i sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske primio je brojna odlikovanja.
No iza činova, odlikovanja i vojnih postrojbi ostao je čovjek koji je od prvoga dana bio uz svoje suborce.
Njegov put pokazuje i razvoj hrvatskih obrambenih snaga – od prvih dragovoljaca koji su se organizirali kako bi zaštitili svoje domove do ustrojene Hrvatske vojske koja je nekoliko godina poslije izvela operacije kojima je oslobođen najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija.
U kolovozu 1995. godine započela je Vojno-redarstvena operacija Oluja.
Među hrvatskim snagama koje su sudjelovale u operaciji bili su i pripadnici 118. domobranske pukovnije i 9. gardijske brigade.
Krenulo se prema oslobođenju.
Put preko Ljubova i Bunića prema Korenici bio je dio ratnog puta hrvatskih postrojbi koje su napredovale prema konačnom oslobođenju ličkog prostora.
Za Nikolu Suknaića Oluja nije bila samo još jedna vojna operacija. Bila je kruna godina provedenih u obrani Hrvatske.
Ali pobjedu nije dočekao u miru.
Kao časnik i zapovjednik Hrvatske vojske, Nikola Suknaić poginuo je u pravcu Boričevca i Kulen Vakufa, od neprijateljskog tenka.
Njegov život završio je na bojištu, daleko od obiteljskog doma.
Za njegove suborce to je bio gubitak čovjeka s kojim su dijelili ratni put.
Za njegovu obitelj to je bio trenutak nakon kojeg se život više nikada nije mogao vratiti na staro.
Iza svakog poginulog branitelja ostaje obitelj koja nastavlja živjeti sa sjećanjem.
Ostaju djeca koja odrastaju bez oca.
Ostaju supruge, roditelji, braća, sestre i prijatelji.
Ostaje prazno mjesto za stolom i pitanje koje vrijeme ne može izbrisati – kako bi izgledao život da se voljena osoba vratila kući?
Sjećanje ne smije trajati samo jedan dan
U Hrvatskoj se svake godine 5. kolovoza obilježava pobjeda u Oluji, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
Taj datum simbol je hrvatske pobjede i slobode.
Ali iza pobjede stoje ljudi.
Tisuće hrvatskih branitelja koji su tijekom rata riskirali svoje živote.
Među njima su bili dragovoljci koji su krenuli kada još ništa nije bilo sigurno.
Bili su vojnici, policajci, časnici i zapovjednici.
Neki su se vratili.
Neki su se vratili ranjeni.
Neki su svoje ratne rane nosili cijeli život.
A neki, poput Nikole Suknaića, nisu se nikada vratili.
Zato obitelji poginulih branitelja s pravom podsjećaju da se njihova imena ne smiju spominjati samo na obljetnice.
Sjećanje na poginule hrvatske branitelje nije stvar datuma. To je trajna obveza.
„Zapamtite – dragovoljac i časnik Hrvatske vojske“
Poruka sina Nikole Suknaića jednostavna je, ali snažna.
Želi da se zna tko je bio njegov otac.
Želi da se zna da je bio dragovoljac od prvoga dana.
Želi da se zna da je prošao brojna ratišta.
Želi da se zna da je postao časnik i bojnik Hrvatske vojske.
I želi da se zna da je na kraju, kao zapovjednik, položio svoj život za Hrvatsku.
Njegov ratni put, kako ističe obitelj, može se provjeriti kroz dokumentaciju, borbene sektore, pripadnost postrojbama i odlikovanja.
To nije samo obiteljska uspomena.
To je dio hrvatske ratne povijesti.
Dug prema onima koji se nisu vratili
Danas, više od tri desetljeća nakon početka Domovinskog rata, generacije koje nisu osjetile rat odrastaju u slobodnoj Hrvatskoj.
Za njih su hrvatska zastava, hrvatski jezik i sloboda svakodnevica.
No sloboda nije došla sama od sebe.
Za nju su ljudi davali svoje živote.
Nikola Suknaić bio je jedan od njih.
Od prvoga dana, kada je s lovačkom puškom krenuo prema Ličkom Osiku, pa sve do posljednjeg bojišta kod Boričevca i Kulen Vakufa, njegov je put bio vezan uz obranu Hrvatske.
Bio je dragovoljac. Bio je hrvatski branitelj. Bio je časnik. Bio je bojnik. Bio je zapovjednik. Bio je otac.
I bio je čovjek koji je za Hrvatsku dao ono najvrjednije – svoj život.
Zato njegovo ime mora ostati zapisano.
Ne samo u obiteljskoj uspomeni.
Ne samo u ratnim dokumentima.
Ne samo na obljetnicama.
Nego u trajnom hrvatskom sjećanju.
Jer iza svakog imena poginulog branitelja stoji jedan život, jedna obitelj i jedna neponovljiva ljudska sudbina.
Nikola Suknaić svoj je život ugradio u temelje slobodne Hrvatske.
Njegova obitelj danas čuva uspomenu.
Njegovi suborci čuvaju sjećanja.
A na svima nama je da čuvamo istinu.
Neka mu je vječna hvala i slava.
Za Nikolu Suknaića. Za njegove suborce. Za sve poginule hrvatske branitelje. Za Hrvatsku.
Nikada zaboravljeni.
Foto: Privatna arhiva
