ZLOČINI SRPSKE AGRESORSKE VOJSKE NA OTOČAC – GRANATIRANJE GRADA, UBIJANJE CIVILA I RAZARANJE KATOLIČKE CRKVE
Rujan 1991. godine ostao je duboko upisan u povijest Otočca, Gacke doline i cijele Hrvatske. Napadi na Otočac u rujnu počeli su 15. rujna 1991. godine, kada je ubijeno četvero civila, a razorena je i crkva Presvetog Trojstva. Napadi i žestoke borbe trajali su danima, a 17. rujna 1991. godine osvojen je strateški cilj – vojarna u Otočcu.
JNA je crkvu pogodila granatama, a vatra se proširila na cijeli krov, koji je u potpunosti izgorio. Pri tome su teško oštećeni glavni oltar te pokrajni oltari sv. Fabijana i Sebastijana i sv. Nikole. Obnovu crkve započeo je župnik Vlado Pezelj, koji je crkvu obnavljao i prije Domovinskog rata. Postupno su obnovljeni crkva i župni stan uz nju.
Prvi dani travnja 1991. godine dali su naslutiti da grad Otočac u ratu koji se spremao neće imati mira. Podoficir JNA Ivan Medvedović, koji je bio na službi u Otočcu, za HTV je izjavio kako se priprema agresija na taj kraj. Zbog otkrivanja njezinih zločinačkih planova uskoro je pritvoren u Istražnom centru Vojnog suda u Zagrebu, s optužbom da je širio lažne i netočne vijesti. Hrvati u bivšoj općini Otočac počeli su se organizirati u dragovoljačke naoružane odrede. U svibnju i lipnju 1991. godine zaredali su nemiri na području između Vrhovina i Otočca. Između hrvatske policije i pobunjenih Srba redovito je intervenirala JNA. Time je sprječavala policiju da razoruža pobunjenike te se sve više stavljala na njihovu stranu.
Tako je 19. srpnja 1991. godine u zasjedi pala i prva žrtva na području bivše općine Otočac. Na raskrižju putova „kod Srđe“ u Brlogu smrtno je stradao hrvatski policajac Slavko Cetinjanin.
Uskoro se dolina Gacke našla u vrtlogu rata, a iz samostalnog bataljuna ZNG-a razvila se 133. otočka brigada Hrvatske vojske.
Tijekom višemjesečnih napada zrakoplovstvom JNA, koje je, pored ostalog, koristilo i napalm bombe, napadima iz minobacačkih, topničko-raketnih i tenkovskih sredstava po gradu Otočcu i okolnim naseljima Gacke doline, iz sela koja su pretvorena u velikosrpska uporišta, poduzimale su se nove mjere u smislu jačanja obrane i stvaranja novih postrojbi. Time su se stvarale pretpostavke za izlaz iz nemoguće situacije u kojoj su se nakon 24. kolovoza 1991. godine našli branitelji i narod, gotovo potpuno okruženi neprijateljskim snagama – piše zapovjednik 133. brigade Davor Peitel za hcz-zu.hr.
Srbočetničke dragovoljačke postrojbe, potpomognute zrakoplovstvom, artiljerijsko-topničkim postrojbama, tenkovima, postrojbama protuzračne obrane – PRAGA, PZ topovima 20/3 i 20/1 – te pješaštvom JNA, vršile su žestok napad na Otočac s ciljem deblokade vojarne u srcu Otočca, a time i osvajanja Otočca.
U toj neravnopravnoj borbi, nadljudskim naporima pripadnika postrojbi ZNG-a, MUP-a i Narodne zaštite iz Otočca te pripadnika PJP Zabok, koje su se tog trenutka nalazile na braniku Otočca, odbijen je napad neprijateljskih postrojbi.
Neprijatelj je u otvorenoj borbi doživio poraz, pri čemu su mu naneseni gubici u ljudstvu i tehnici. Bio je to prvi veliki poraz neprijateljskih srbočetničkih snaga i postrojbi JNA na prostoru Gacke, u kojem su slabo naoružani i tehnički inferiorniji branitelji Otočca pokazali izuzetnu hrabrost – navodi Peitel.
17. rujna 1991. godine, nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, ZNG Otočac, zajedno s postrojbama policije i Narodne zaštite, borbom je osvojio vojarnu s velikim količinama naoružanja i opreme. Tom prigodom zarobljeno je 120 neprijateljskih oficira i vojnika.
Nakon osvajanja vojarne u Otočcu je stvorena vrlo jaka i moćna brigada ZNG-a, koja je bila garancija sigurnosti Gacke, Otočca i Brinjskoga kraja.
Do kraja Domovinskog rata kroz redove 133. brigade prošlo je oko 6887 ljudi, a poginula su i umrla od zadobivenih rana 103 njezina pripadnika.
Umirovljeni pukovnik HV-a Drago Bilović svake godine održava učenicima osmih razreda Matične škole Otočac predavanje o Domovinskom ratu na području Otočca. Predavanje pukovnika Bilovića dio je projekta „Domovinski rat na području Otočca“, u sklopu nastave povijesti.
Otočac se s ponosom prisjeća svoje uloge u obrani Hrvatske. Spomenici, memorijalni centri i godišnje komemoracije svjedoče o žrtvi i hrabrosti otočkih branitelja. Njihova hrabrost i ljubav prema domovini ostaju trajna inspiracija budućim generacijama. Otočac se danas razvija u miru, ali sjećanje na dane rata i herojski otpor uvijek će biti sastavni dio njegove povijesti i identiteta.
Izvor: narod.hr, Davor Peitel
Foto: Domovinski rat
