GOSPIĆANKA U SRCU, NASTAVNICA 40 GODINA: ŽELJKA FRKOVIĆ O ŠKOLSTVU – „SVAKA REFORMA VIŠE JE TOGA POKVARILA NEGO DOBROGA DONIJELA“

Željka Frković, dugogodišnja nastavnica matematike i fizike i donedavna ravnateljica X. gimnazije „Ivan Supek“ u Zagrebu, nakon četiri desetljeća rada u obrazovanju otišla je u mirovinu. Iako je profesionalni život provela u zagrebačkom školstvu, važan dio njezina životnog puta vezan je uz Gospić, gdje je odrasla i završila osnovnu i srednju školu. Povodom Svjetskog dana učitelja, koji se obilježava 5. listopada, portal Srednja.hr ugostio je Željku Frković, nastavnicu matematike i fizike koja iza sebe ima čak 40 godina učiteljskog i ravnateljskog staža.

Nakon četiri desetljeća provedena u školama, učionicama i radu s generacijama učenika, ovog je rujna otišla u mirovinu. No, njezino iskustvo i pogled na hrvatski obrazovni sustav zanimljivi su upravo zato što je kroz desetljeća imala priliku pratiti brojne promjene – od načina poučavanja do velikih reformi školstva.

A njezine su životne uspomene neraskidivo povezane s Gospićem.

Željka Frković rođena je u Zagrebu, ali je odrasla u Gospiću, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Upravo je lički grad obilježio njezine formativne godine i obrazovni put. Kasnije je svoj profesionalni život nastavila graditi u školstvu. Radila je kao nastavnica matematike i fizike, a tijekom karijere preuzimala je i odgovorne ravnateljske dužnosti.

Godinama je bila na čelu X. gimnazije „Ivan Supek“ u Zagrebu, jedne od najvećih zagrebačkih gimnazija.

Iza nje su tako ostale generacije učenika, brojni kolege, projekti i četiri desetljeća iskustva u obrazovanju.

„Reformama je više toga pokvareno nego što je dobro napravljeno“

Govoreći o stanju u hrvatskom školstvu, Frković nije skrivala svoje nezadovoljstvo načinom na koji su provedene pojedine reforme.

„Možda sam presubjektivna, ali ono što mi sad vidimo jest da je reformama više toga pokvareno nego što je dobro napravljeno“, rekla je za Srednja.hr.

Posebno se osvrnula na reformu „Škola za život“, za koju smatra da je u pojedinim dijelovima gimnazijskog obrazovanja dovela do rascjepkanosti nastavnih sadržaja.

Kao nastavnica matematike posebno ističe problem povezivanja gradiva i stvaranja logičke cjeline koju učenici trebaju razumjeti.

Prema njezinu mišljenju, znanje ne bi trebalo biti samo niz nepovezanih sadržaja koje učenici usvajaju kako bi zadovoljili određeni obrazovni ishod. Ono mora imati svoju strukturu, smisao i povezanost.

Učitelj mora postaviti granice

Jedna od tema o kojima je Frković govorila jest i odnos škole, učenika i roditelja.

Smatra da dijete mora znati što je dobro, a što nije te da škola mora imati mogućnost reagirati kada učenik prijeđe granicu prihvatljivog ponašanja.

Poseban problem vidi u situacijama kada roditelji teško prihvaćaju pedagoške mjere.

„Sada kada neki razrednik izrekne opomenu, neki roditelji to jako teško dožive“, kazala je Frković.

Upozorava kako roditelji ponekad, pokušavajući zaštititi dijete od posljedica njegova ponašanja, zapravo mogu otežati školi da mu pomogne.

Jer škola, osim obrazovne, ima i odgojnu ulogu.

„Dijete se na jedan način ponaša u razredu, a drugi u obitelji“

Frković je posebno istaknula razliku između ponašanja koje dijete pokazuje kod kuće i onoga koje učitelji vide u školi.

„Dijete se na jedan način ponaša u razredu, a drugi u obitelji“, poručuje.

Upravo zbog toga, smatra, suradnja roditelja i škole mora biti temeljena na povjerenju.

Učitelji provode velik dio vremena s djecom i svakodnevno promatraju njihovo ponašanje, odnose s vršnjacima, reakcije na autoritet i način na koji rješavaju probleme.

Kada škola upozori roditelja na određeni problem, cilj ne bi trebao biti sukob, već zajedničko traženje rješenja.

Pogled prema Finskoj

Frković se u razgovoru osvrnula i na finski obrazovni sustav.

Kao primjer navela je pristup prema kojem se reforme provode postupno, a nakon nekoliko godina procjenjuje se što funkcionira, a što treba mijenjati.

„Kod nas su reforme vremenski jako rijetke“, rekla je.

Prema njezinu mišljenju, hrvatskom školstvu potrebne su promjene koje će se više temeljiti na iskustvu iz učionice i stvarnim potrebama učenika i nastavnika.

Četiri desetljeća ostavila su trag

Nakon 40 godina rada u obrazovanju, Željka Frković sada je zakoračila u novo životno razdoblje.

Iza nje nisu samo godine provedene u učionicama i ravnateljskom uredu. Iza nje su generacije učenika koje su prošle kroz njezine učionice, kolege s kojima je dijelila školske dane i brojni izazovi kroz koje je prolazilo hrvatsko školstvo.

A među njezinim važnim životnim mjestima posebno ostaje Gospić, grad u kojem je odrasla i završila svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.

Njezin životni i profesionalni put lijepa je priča o tome kako jedno malo ličko mjesto može biti početak puta koji će čovjeka odvesti do velikih obrazovnih institucija.

I možda upravo zato njezine riječi o školstvu imaju dodatnu težinu.

Jer nakon četiri desetljeća rada učitelj ne govori samo iz teorije.

Govori iz učionice, iz iskustva i iz života.

A iza svakog dobrog učitelja ostaju učenici – generacije ljudi kojima je svojim znanjem, riječima i primjerom pomogao napraviti barem jedan korak više.

Sretan Svjetski dan učitelja svim učiteljima, nastavnicima i profesorima koji svoj posao ne doživljavaju samo kao zanimanje, nego kao poziv.

Izvor: Srednja.hr; biografski podaci o školovanju Željke Frković u Gospiću prema školskim izvorima X. gimnazije „Ivan Supek“.