9. gardijska brigada „Vukovi“ – ratni put ličkih vitezova koji su ispisali povijest slobodne Hrvatske

Od Maslenice i Medačkog džepa do Oluje – priča o hrabrosti, žrtvi i pobjedi postrojbe koja je postala simbol ponosa Like i hrvatskih gardista

Devetu gardijsku brigadu „Vukovi“ ne čine samo njezino ime, ratni put i vojni uspjesi. Nju čine ljudi koji su u najtežim trenucima hrvatske povijesti stali u obranu domovine, podnijeli najveće žrtve i svojim djelovanjem postali dio temelja slobodne i neovisne Republike Hrvatske. Od prvih dana ustrojavanja do najzahtjevnijih oslobodilačkih operacija Domovinskog rata, „Vukovi“ su dokazivali svoju spremnost, odlučnost i vojničku snagu. Njihov ratni put obilježili su Maslenica, Medački džep, Ljubovo, Ljeto ’95. i Oluja, a njihova povijest zauvijek je povezana s Likom i njezinim ljudima.

Od prvih dragovoljaca do elitne gardijske brigade

Ustrojavanje postrojbe službeno je započelo 1. studenoga 1992. godine, kada je zapovijedi vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH i predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana započelo formiranje 6. gardijske motorizirane brigade. Za nositelja ustrojavanja imenovan je pukovnik Mirko Norac, dotadašnji zapovjednik 118. brigade Hrvatske vojske, koji je postao i prvi zapovjednik nove postrojbe. Jezgru brigade činili su pripadnici domicilnih 118. i 133. brigade te pripadnici 111. i 128. riječke brigade Hrvatske vojske. U lipnju 1993. godine postrojba dobiva naziv 9. gardijska motorizirana brigada, pod kojim će postati prepoznatljiva diljem Hrvatske. Nakon Mirka Norca brigadom je zapovijedao Zvonko Bajković, a dužnosti zapovjednika u različitim su razdobljima obnašali i Milan Čanić – Bićo, Zdravko Klanac, Frane Tomičić i Ante Došen. Od skupine dragovoljaca, vođenih odlučnošću i ljubavlju prema domovini, postupno je izrasla moderna i sposobna postrojba osposobljena za izvršavanje najsloženijih borbenih zadaća.

Maslenica – prvi veliki ispit

Samo nekoliko mjeseci nakon ustrojavanja, „Vukove“ je čekala jedna od prvih velikih ratnih zadaća – operacija Maslenica. Na pravcu Rovanjska – Jesenice – Tulove grede pripadnici 9. gardijske brigade uspješno su izvršili postavljene zadaće i slomili neprijateljski otpor. Njihovo djelovanje bilo je važan doprinos uspjehu operacije kojom se nastojalo ponovno povezati sjever i jug Hrvatske te osigurati strateški važne prometne pravce. Za uspješno djelovanje tijekom operacije general zbora Janko Bobetko posebno je pohvalio Operativnu grupu 9. gardijske brigade, kao i cijelu brigadu na čelu sa zapovjednikom. Povratak u Liku nije značio predah. Pred pripadnicima brigade bili su svakodnevni sukobi i zahtjevna obrana crte bojišnice duge gotovo 50 kilometara, na prostoru od Otočca do Gospića.

Medački džep – odlučnost u obrani domovine

Dana 9. rujna 1993. godine započela je operacija Medački džep, jedna od značajnih akcija u ratnom putu „Vukova“. U operaciji, usmjerenoj na neprijateljske položaje na području od Divosela do Metka, 9. gardijska brigada bila je nositelj glavnog udara, uz sudjelovanje 133. i 111. brigade Hrvatske vojske te specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova. Tijekom operacije slomljen je otpor neprijateljskih snaga na zadanom području, a hrvatske snage ovladale su teritorijem dubine oko sedam kilometara, odnosno prostorom od približno 48 četvornih kilometara. Medački džep ostao je jedno od važnih poglavlja ratnog puta brigade, ali i podsjetnik na težinu borbi i cijenu koju su hrvatski branitelji plaćali za slobodu svoje zemlje.

Ljubovo – obrana ličkog prostora

Novi veliki izazov uslijedio je 5. ožujka 1994. godine, kada je neprijatelj napao i zauzeo strateški važnu kotu Repetitor na planinskom masivu Ljubovo. Zauzimanje tog položaja otvaralo je mogućnost daljnjeg napredovanja prema Ličkom polju. U pomoć pričuvnim brigadama koje su osiguravale crtu obrane upućena je 9. gardijska brigada. Nakon teških i silovitih borbi neprijateljske snage bile su prisiljene napustiti zauzeto područje. Ljubovo je time još jednom potvrdilo svoju važnost u obrani Like, a pripadnici brigade pokazali su da su spremni odgovoriti i na najteže izazove.

„Termiti“ postaju dio „Vukova“

Važna promjena u ustroju brigade dogodila se 9. ožujka 1995. godine, kada je, prema zapovijedi ministra obrane Gojka Šuška, 84. gardijska bojna „Termiti“ uključena u ustroj 9. gardijske brigade te preuzima naziv 2. pješačka bojna 9. gardijske brigade. Postrojba je držala crtu obrane na Velebitu, jednom od najzahtjevnijih ratnih područja, obilježenom surovim terenom i teškim uvjetima djelovanja.

Dana 25. srpnja 1995. godine pripadnici brigade sudjelovali su u operaciji Ljeto ’95., za koju je postrojba dobila pisanu pohvalu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH i načelnika Glavnog stožera OS RH.

Oluja – kruna ratnog puta

Najveći ispit ratnog puta 9. gardijske brigade bila je vojno-redarstvena operacija Oluja u kolovozu 1995. godine. Brigada je dobila zadaću ovladavanja strateški važnim područjem Ljubova i nastavka napredovanja prema državnoj granici. Ljubovo je predstavljalo ključan položaj u neprijateljskom obrambenom sustavu, a njegovo zauzimanje bilo je od iznimne važnosti za daljnji tijek operacije na ličkom bojištu. Unatoč snažnom neprijateljskom otporu, pripadnici 9. gardijske brigade uspjeli su ovladati Ljubovom, izbiti na komunikaciju Lički Osik – Bunić te nastaviti napredovanje preko Bunića i Udbine prema državnoj granici.

Istodobno je 2. pješačka bojna, čiji su pripadnici prethodno djelovali na Velebitu, premještena na područje Gračaca. Ondje je nastavila borbena djelovanja preko Srba u smjeru državne granice s Bosnom i Hercegovinom. Uspjeh operacije Oluja označio je povijesnu prekretnicu u Domovinskom ratu. Za „Vukove“ je predstavljao vrhunac ratnog puta, ali i potvrdu svega što su godinama gradili – borbene spremnosti, zajedništva i nepokolebljive odlučnosti.

Od ratnih zadaća do mirnodopske obuke

Nakon operacije Oluja pripadnici 9. gardijske brigade dobili su zadaće osiguranja državne granice na krajnjem jugu Hrvatske. Završetak Domovinskog rata nije značio i završetak njihova profesionalnog puta. Brigada je nastavila s obukom i pripremom svojih pripadnika za nove zadaće, a u Zadru je ustrojeno selekcijsko središte za obuku. Kroz dvanaest selekcijskih kampova uspješno je prošlo 788 kandidata koji su postali pripadnici brigade.

Nakon Domovinskog rata brigadom su zapovijedali Miodrag Hećimović, Jozo Šerić, Blaž Beretin i Saša Katalinić.

Tijekom mirnodopskog razdoblja postrojba je uspješno izvršavala svoje zadaće sve do preustroja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Dana 31. ožujka 2003. godine 9. gardijska brigada raspuštena je kao samostalna postrojba te je ušla u sastav 1. gardijske brigade, a potom i u ustroj gardijskih motoriziranih snaga. Njezin identitet i tradicija nastavljeni su kroz 1. bojnu Gardijske motorizirane brigade „Vukovi“, smještenu u vojarni Eugen Kvaternik u Gospiću. Iako je ratna brigada prestala postojati kao samostalna postrojba, njezino ime, nasljeđe i vrijednosti nastavili su živjeti kroz nove generacije hrvatskih vojnika.

Priznanja za hrabrost i doprinos Hrvatskoj

Za svoj doprinos u Domovinskom ratu i iznimne zasluge u obrani Republike Hrvatske, 9. gardijska brigada primila je brojna odlikovanja i pohvale. Na desetu obljetnicu, 2002. godine, odlikovana je Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Povodom dvadesete obljetnice dodijeljena joj je i Povelja predsjednika Republike Hrvatske. Tijekom postojanja kroz brigadu je prošlo približno 5000 pripadnika. Njihova imena i njihova djela trajno su upisana u povijest Domovinskog rata, a najteži podsjetnik na cijenu slobode ostaju oni koji se nikada nisu vratili svojim obiteljima.

Pedeset i šest pripadnika 9. gardijske brigade položilo je život za slobodu Hrvatske, dok je 211 pripadnika tijekom rata ranjeno ili stradalo.

Iza tih brojki stoje ljudske sudbine, obitelji koje su ostale bez svojih najmilijih, roditelji koji su izgubili sinove, supruge koje su ostale bez muževa i djeca koja su odrastala bez očeva. Njihova žrtva obvezuje nas da se njihova imena ne zaborave, a vrijednosti za koje su se borili prenose budućim naraštajima.

Spomenici koji čuvaju sjećanje

Pripadnici brigade tijekom njezina postojanja podizali su spomen-obilježja u vojarnama i na mjestima pogibije svojih suboraca. U kapelici vojarne Eugen Kvaternik u Gospiću uređena je spomen-soba koja čuva uspomenu na ratni put postrojbe i njezine poginule pripadnike. Briga o spomen-obilježjima i posljednjim počivalištima poginulih branitelja nastavljena je i nakon završetka Domovinskog rata, zajedničkim djelovanjem veterana i njihovih suboraca.

Kao znak zahvalnosti i poštovanja, gradovi i općine dodijelili su imena pripadnika brigade i postrojbe ulicama i trgovima u Gospiću, Ličkom Osiku, Udbini i Sukošanu. I matična vojarna u Gospiću nosi ime Vojarna 9. gardijske brigade „Vukovi“. To nisu samo nazivi na pločama. To su trajni podsjetnici na ljude koji su u najtežim trenucima hrvatske povijesti branili svoj dom i omogućili da buduće generacije žive u slobodnoj državi.

„Vukovi“ – više od imena, trajna obveza

Povijest 9. gardijske brigade „Vukovi“ ne može se svesti samo na datume, vojne operacije i ratne zemljovide. Ona je ispisana hrabrošću tisuća hrvatskih branitelja, njihovim zajedništvom, odricanjem i spremnošću da vlastite živote stave u službu domovine. Ona pripada Gospiću, Otočcu, cijeloj Lici i Hrvatskoj. Pripada obiteljima koje su čekale povratak svojih najmilijih, suborcima koji i danas čuvaju uspomenu na poginule te mladim generacijama koje moraju znati kako je nastala sloboda u kojoj žive.

„Vukovi“ su svoj ratni put ispisali na najtežim bojištima Domovinskog rata. Njihovi uspjesi, ali i žrtva koju su podnijeli, ostaju trajni dio hrvatske vojne povijesti.

Za njih nije potrebno izmišljati heroje ni uljepšavati prošlost. Dovoljno je sačuvati istinu, poštovati poginule, ne zaboraviti ranjene i stradale te prenositi svjedočanstva onih koji su bili ondje kada se odlučivalo o sudbini Hrvatske.

Jer 9. gardijska brigada nije bila samo vojna postrojba. Bila je zajedništvo ljudi koje je povezala obrana domovine, a njezino ime postalo je simbol časti, hrabrosti i odanosti Hrvatskoj.

PRIMUS INTER PARES – prvi među jednakima.

Slava i hvala svim pripadnicima 9. gardijske brigade „Vukovi“, a osobito onima koji su svoje živote ugradili u temelje slobodne i neovisne Republike Hrvatske.

Njihova imena ne smiju pasti u zaborav. Njihova žrtva nije bila uzaludna. Njihova Hrvatska naša je trajna obveza.