Pokolj u Lušcu: 69 hrvatskih branitelja i civila stradalo je u Vukovarskom naselju – među žrtvama i 19-godišnja trudnica
2. studenoga 1991. godine slomljena je obrana vukovarskog naselja Lužac. Nakon ulaska JNA i srpskih paravojnih postrojbi uslijedili su zločini nad stanovništvom. Iza ratnih izvješća ostale su obiteljske tragedije, ubijeni civili, poginuli branitelji i sudbine koje ni nakon više od tri desetljeća nisu dobile svoj pravosudni epilog.
Lužac, vukovarsko naselje koje je u jesen 1991. postalo jedno od najtežih stratišta tijekom obrane grada, ostaje trajni simbol stradanja hrvatskih civila i branitelja. Njegova tragedija nije samo dio vojne povijesti Vukovara, nego i priča o ljudima koji su ubijeni u svojim domovima, na ulicama i nakon sloma obrane. Dana 2. studenoga 1991., tijekom velikosrpske agresije na Vukovar, započeo je odlučujući napad na Lužac. Snage JNA, uz srpske paravojne postrojbe, napadale su uz snažnu potporu oklopništva i topništva. Hrvatski branitelji pružali su otpor znatno nadmoćnijem neprijatelju, ali obrana naselja postupno je slomljena. Nakon ulaska neprijateljskih snaga uslijedila su ubojstva stanovnika. Prema izvještaju HRT-a iz 2025. godine, tijekom stradanja Lušca ubijeno je 69 hrvatskih branitelja i civila.
Među žrtvama 19-godišnja hrvatska braniteljica u petom mjesecu trudnoće
Jedna od najpotresnijih priča iz Lušca jest sudbina mlade hrvatske braniteljice Marije Kreko, koja je imala samo 19 godina i bila u petom mjesecu trudnoće. Njezina sestra Mira Komunicki svjedočila je za HRT o danu kada je izgubila sestru. Prema njezinu iskazu, Marija je ubijena nakon borbe. Iza te rečenice krije se tragedija koju je teško opisati riječima: ugašen je život mlade žene, ali i život koji je nosila. Obitelj je ostala bez svoje kćeri i sestre, a Hrvatska bez jedne mlade braniteljice koja je sudjelovala u obrani svojega grada. Potresno je i svjedočanstvo Melite Antolović, koja je izgubila supruga Iliju, hrvatskog branitelja. Prema njezinu iskazu za HRT, njezin suprug strijeljan je uza školski zid. Mato Vidaković svjedočio je o gubitku gotovo cijele obitelji. U Lušcu je izgubio oca, majku, brata, nećaka, snahu i druge članove obitelji.
To nisu samo podaci iz ratnih izvješća. To su imena, obitelji i životi koji su nasilno prekinuti.
Pad Lušca – prekretnica u obrani Vukovara
Vojni značaj Lušca bio je iznimno velik. Njegovim zauzimanjem neprijateljske snage izbile su prema Priljevu i Dunavu, čime je presječena komunikacija između središnjeg dijela Vukovara i Borova naselja.
Branitelji s Trpinjske ceste tako su ostali bez dotadašnje mogućnosti prijevoza ranjenika prema vukovarskoj bolnici. Obrana grada dodatno je razdvojena, a položaj hrvatskih snaga postao je još teži. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata prodor JNA u Lužac 2. studenoga 1991. opisuje kao jedan od ključnih uspjeha u napadu na Vukovar. Borbe su se nastavile i nakon toga, a 9. studenoga obrambene snage u Lušcu i Budžaku morale su se povući na pričuvne položaje.
Pad Lušca bio je jedan od najtežih trenutaka tromjesečne obrane Vukovara.
Koliko je ljudi stradalo? Zašto se spominju različite brojke? U javnim i komemorativnim izvorima pojavljuju se različiti podaci o broju žrtava. Grad Vukovar je u objavi iz 2020. godine naveo da je 1991. ubijeno 59 mještana Lušca, a da se za njih 30 još uvijek tragalo.
U objavi iz 2024. godine Grad Vukovar navodi 69 hrvatskih branitelja i civila koji su stradali tijekom obrane naselja. HRT je 2025. također izvijestio o 69 ubijenih branitelja i civila, dok se u završnom dijelu istoga izvještaja spominje 70 ubijenih i nestalih.
Različite brojke potrebno je promatrati uzimajući u obzir različite evidencije i vremenski obuhvat stradanja. Bez cjelovitog poimeničnog popisa nije odgovorno tvrditi da se svi navedeni podaci odnose na potpuno istu skupinu ljudi. Svaka žrtva zaslužuje da bude evidentirana imenom i prezimenom, a svaka obitelj pravo na istinu o sudbini svojih najmilijih.
Pravda za žrtve i obitelji koje još čekaju odgovore
Prošlo je više od tri desetljeća, a sjećanje na Lužac i dalje je povezano s pitanjem odgovornosti za počinjene zločine. U dokumentima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zabilježen je i kazneni postupak vezan uz ubojstvo civilne osobe na Lušcu. Prema dostupnim podacima, optužnica je podignuta 2010. godine, a postupak je obustavljen nakon smrti optuženika. To pokazuje koliko je važno nastaviti istraživati zločine, utvrđivati okolnosti stradanja i rasvjetljavati sudbine nestalih.
Obiteljima koje su izgubile svoje najmilije ne trebaju samo obljetničke riječi. Potrebni su im istina, dostojanstvo i odgovori.
Lužac se ne smije zaboraviti
Kada se govori o Vukovaru, ne smiju se zaboraviti ni naselja u kojima su se vodile teške borbe i u kojima su počinjeni zločini nad civilima. Lužac zaslužuje trajno mjesto u hrvatskom povijesnom pamćenju. Njegove žrtve ne smiju ostati tek broj u ratnoj statistici. Iza svakoga imena nalazi se život, obitelj, dom i budućnost koja je nasilno prekinuta. Sjećanje na Lužac obveza je svih nas. Obveza da govorimo o žrtvama, čuvamo povijesnu istinu, poštujemo branitelje i ne dopustimo da se stradanje nedužnih ljudi zaboravi.
Za ubijene – sjećanje. Za nestale – potraga za istinom. Za njihove obitelji – pravda i dostojanstvo. Lužac 1991. – nikada zaboraviti.
Izvori za objavu i daljnju provjeru:
HRT – 34. obljetnica okupacije Lušca, 2. studenoga 2025. – svjedočanstva obitelji i preživjelih.
Grad Vukovar – 33. godišnjica sloma obrane Lušca – službeni podaci o stradanju.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – vojni kontekst i kronologija.
DORH – optužnica za ratni zločin na Lušcu od 15. srpnja 2010..
DORH – izvješće o ratnim zločinima na području Vukovara.
