Davor Peitel – zapovjednik 133. brigade ZNG-a u Otočcu i sudionik stvaranja Hrvatske vojske
Od obrane Gospića i Otočca do odgovornih zapovjednih dužnosti u Hrvatskoj vojsci, vojni put Davora Peitela obilježen je Domovinskim ratom i sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske.
Davor Peitel rođen je 22. lipnja 1955. godine u Otočcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja odlučio se za vojni poziv. Školovanje je nastavio u školi rezervnih oficira u Bileći, a nakon uspješnog završetka školovanja i iskazanih sposobnosti upisao je Vojnu akademiju kopnene vojske, smjer pješaštvo, koju je završio 1980. godine.
Kao potporučnik odlazi na službovanje na Kosovo, gdje ostaje do 1991. godine, uz službu u garnizonu Križevac.
Povratak u Hrvatsku i uključivanje u obranu domovine
Dana 12. srpnja 1991. godine, na poziv Ministarstva obrane Republike Hrvatske, u činu kapetana I. klase napušta Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) i prelazi u Zbor narodne garde Republike Hrvatske (ZNG RH).
Odmah po dolasku postavljen je za nositelja ustrojavanja i zapovjednika 58. samostalnog bataljuna u Gospiću. U suradnji s djelatnicima Policijske uprave Gospić i čelnim ljudima tadašnje općine sudjeluje u uspostavljanju obrane Gospića, grada koji je u tim teškim mjesecima imao iznimno važnu ulogu u obrani Like.
Odlukom Kriznog štaba Ličke regije od 14. kolovoza 1991. godine imenovan je nositeljem ustrojavanja i zapovjednikom 118. brigade ZNG-a, sa zapovjednim mjestom u Gospiću. Na toj dužnosti ostaje do 7. rujna 1991. godine.
Preuzima zapovjedništvo u Otočcu
Već 10. rujna 1991. godine Davor Peitel odlazi u Otočac, gdje odlukom Kriznog štaba općine Otočac od 11. rujna preuzima zapovjedništvo ZNG-a u Otočcu, odnosno 2. bojne 118. brigade ZNG-a.
Njegova zadaća bila je unaprijediti postojeću obranu Otočca i šireg područja Gacke doline te organizirati i planirati obrambene aktivnosti u iznimno zahtjevnim ratnim okolnostima.
Na toj dužnosti ostaje do 19. listopada 1991. godine, kada je, na temelju zapovijedi ministra obrane Republike Hrvatske i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, postavljen za nositelja ustrojavanja i zapovjednika 133. brigade ZNG-a u Otočcu.
Bilo je to vrijeme u kojem su se stvarale i ustrojavale hrvatske vojne postrojbe, a obrana Otočca i Gacke doline zahtijevala je organiziranost, odgovornost i spremnost na suočavanje s ratnim izazovima.
Peitel je kao zapovjednik planirao i vodio obrambene zadaće usmjerene na očuvanje Otočca i slobodnog prostora Gacke. Njegov angažman u tom razdoblju predstavlja važan dio njegove vojne biografije, ali i povijesti obrane ovoga kraja.
Od Gacke doline do novih zapovjednih dužnosti
Krajem travnja 1993. godine, na temelju zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, Davor Peitel odlazi u Pulu, gdje preuzima dužnost zapovjednika Zbornog mjesta.
U nastavku vojne karijere obnašao je niz odgovornih dužnosti. Službovao je u Zapovjedništvu za sjeverni Jadran u Puli, Centru za obuku Muzil u Puli, 5. korpusu Hrvatske vojske u Rijeci te u 1. gardijskoj brigadi „Tigrovi” u Karlovcu.
Posljednju zapovjednu dužnost obnašao je kao zapovjednik 204. brigade protuzračne obrane u Divuljama. U čin pukovnika odlazi u mirovinu 1. lipnja 2009. godine.
Vojni put koji je ostavio trag u povijesti Otočca
Vojni put Davora Peitela svjedoči o karijeri koja je obuhvatila različite dužnosti i područja djelovanja, od ustrojavanja postrojbi i organizacije obrane Like do odgovornosti u drugim dijelovima Hrvatske vojske.
Posebno mjesto u njegovoj biografiji zauzima razdoblje provedeno u Otočcu, gdje je sudjelovao u organizaciji obrane grada i Gacke doline te preuzeo odgovornost za ustrojavanje i zapovijedanje 133. brigadom ZNG-a.
Povijest Domovinskog rata čine ljudi, njihove odluke i odgovornosti koje su preuzimali u najtežim trenucima za Hrvatsku. Vojni put Davora Peitela dio je povijesti stvaranja Hrvatske vojske, ali i povijesti Otočca i Like, čiji su stanovnici u presudnim danima hrvatske povijesti branili svoje domove i slobodu domovine.
Izvor: biografski zapis o Davoru Peitelu, str. 459.
