USTROJENA 128. BRIGADA HV „SVETI VID” RIJEKA – RATNI PUT KOJI JE ZAUVIJEK POVEZAO RIJEKU I LIKU

Dana, 22. listopada 1991. godine, ustrojena je 128. brigada Zbora narodne garde, poslije poznata kao 128. brigada Hrvatske vojske „Sveti Vid” Rijeka. Postrojba čiji su pripadnici najvećim dijelom bili Riječani i stanovnici okolice ostavila je dubok trag u Domovinskom ratu, a njezin je ratni put velikim dijelom označila Lika.

Od obrane Rijeke do ličkog bojišta

Početci stvaranja brigade sežu u 1991. godinu, kada je Hrvatska bila izložena oružanoj agresiji, a potreba za organiziranom obranom gradova i hrvatskog teritorija postajala sve izraženija. Tijekom ljeta i rane jeseni 1991. godine u Rijeci su se provodile obrambene pripreme i organiziralo postrojavanje pričuvnih snaga. U rujnu su se pripadnici teritorijalne obrane okupljali i pripremali za zadaće koje su bile pred njima. Početkom listopada započelo je intenzivnije osposobljavanje postrojbi na području Platka, a potom su slijedile pripreme ostalih bojni. Odlukom od 22. listopada 1991. godine dotadašnja Teritorijalna brigada Rijeka preimenovana je u 128. brigadu Zbora narodne garde. Taj se datum danas obilježava kao dan ustrojavanja 128. brigade Hrvatske vojske „Sveti Vid”. Prvi zadatci brigade bili su povezani s obranom riječkog područja, blokadom vojarni tadašnje JNA i osiguravanjem uvjeta za mirno napuštanje Rijeke od strane postrojbi JNA. Međutim, ratne okolnosti ubrzo su odredile drukčiji smjer njezina djelovanja.

Lika – bojište na kojem se branila Hrvatska

Zbog teškog položaja na ličkom bojištu i opasnosti da neprijateljske snage prodru prema Karlobagu i presijeku Hrvatsku na dva dijela, pripadnici 128. brigade raspoređeni su na područje Like. Ondje su se našli pred iznimno zahtjevnim zadaćama. Trebalo je braniti položaje, osiguravati prometne pravce, zaustavljati neprijateljske napade i štititi stanovništvo koje je živjelo u stalnoj neizvjesnosti. Pripadnici brigade djelovali su na širem području Gospića i Perušića te na drugim dijelovima ličkog bojišta. Njihov ratni put obilježili su teški sukobi, gubici i stradanja, ali i ustrajnost hrvatskih branitelja koji su nastojali sačuvati položaje i spriječiti daljnje širenje okupiranog teritorija. Lika je za pripadnike ove riječke brigade postala mnogo više od prostora na kojem su izvršavali vojne zadaće. Postala je mjesto na kojem su branili živote, domove i slobodu ljudi koje mnogi od njih prije rata nisu ni poznavali. Upravo je ta povezanost Rijeke i Like jedan od važnih dijelova povijesti 128. brigade „Sveti Vid”. 

Teška ratna stradanja i žrtva hrvatskih branitelja

Ratni put brigade obilježili su i bolni gubici. Stradavanja njezinih pripadnika u Čanku, u Gospiću i na području Ibrišića ostala su trajno upisana u sjećanje suboraca, obitelji i svih koji čuvaju uspomenu na Domovinski rat. Posebno su teške bile zime 1991. i 1992. godine, kada su se pripadnici brigade suočavali s ratnim opasnostima, hladnoćom i nedostatkom sigurnosti. Iza svakog poginulog branitelja ostali su roditelji, supruge, djeca i prijatelji, čiji su životi zauvijek promijenjeni. Tijekom Domovinskog rata poginulo je 26 pripadnika 128. brigade, dok je više od 200 njezinih pripadnika bilo ranjeno ili je pretrpjelo druge posljedice ratnih djelovanja. Prema podacima objavljenima o ratnom putu brigade, oko 120 pripadnika zadobilo je trajne posljedice.  Njihova žrtva podsjetnik je da sloboda nije došla sama od sebe. Iza nje stoje ljudi koji su napustili svoje obitelji, preuzeli odgovornost i bili spremni riskirati vlastite živote kako bi Hrvatska opstala.

Od obrane do pobjedničke operacije Oluja

Tijekom sljedećih godina pripadnici brigade nastavili su izvršavati zadaće u organizaciji obrane ličkog područja. Sudjelovali su u obrambenim i pripremnim djelovanjima, a 1995. godine postrojba je dobila važnu ulogu u završnim operacijama za oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. U vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, koja je započela 4. kolovoza 1995. godine, 128. brigada napredovala je preko ličkih sela prema Korenici. Tijekom operacije oslobođena je Korenica, a pripadnici brigade nastavili su napredovanje prema području državne granice na Uni. Za branitelje koji su godinama ratovali na ličkom području, ti su dani predstavljali završetak dugog i teškog puta obilježenog borbama, gubicima i nadom u slobodu. Brigada je ispunila svoje zadaće u operaciji Oluja i dala doprinos oslobađanju okupiranog teritorija Republike Hrvatske. 

Više od vojne postrojbe – trajna veza Rijeke i Like

Kroz 128. brigadu prošle su tisuće ljudi. U pojedinim povijesnim prikazima navodi se oko 9000 angažiranih Riječana, dok Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija u svojim objavama ističu približno 7500 pripadnika iz Rijeke i okolnih gradova i općina. Neovisno o razlici u navedenim brojkama, riječ je o velikom broju ljudi koji su sudjelovali u obrani i oslobađanju Hrvatske.  Njihova priča nije završila povratkom s bojišta. Udruga ratnih veterana 128. brigade „Sveti Vid” osnovana je 13. svibnja 1992. godine, među ostalim radi pružanja pomoći obiteljima poginulih pripadnika, osobito njihovoj djeci. Udruga je nastavila čuvati uspomenu na poginule suborce i obilježavati mjesta njihova stradanja. 

Obilasci nekadašnje ličke bojišnice, komemoracije i odavanja počasti u Gospiću, Perušiću, Čanku, Korenici i drugim mjestima pokazuju koliko je važno očuvati sjećanje na ljude koji su svoje živote utkali u slobodu Hrvatske.

Sjećanje koje ne blijedi

Na današnji dan prisjećamo se osnutka 128. brigade Hrvatske vojske „Sveti Vid” Rijeka i svih njezinih pripadnika – onih koji su se vratili svojim obiteljima, onih koji i danas nose posljedice rata te onih koji su svoje živote ostavili na hrvatskim bojištima. Posebno mjesto u toj povijesti pripada Lici, gdje su riječki branitelji dijelili sudbinu domaćeg stanovništva i sudjelovali u obrani prostora koji je bio od iznimne važnosti za opstanak Hrvatske. Njihova imena ne smiju ostati samo dio vojnih izvješća i povijesnih zapisa. Ona pripadaju obiteljima koje ih se sjećaju, mjestima u kojima su se borili i generacijama koje danas žive u slobodnoj Hrvatskoj.

Rijeka pamti svoje branitelje. Lika pamti one koji su je branili. Hrvatska pamti njihovu žrtvu.

Neka je vječna slava i hvala svim pripadnicima 128. brigade „Sveti Vid”, a osobito poginulim hrvatskim braniteljima koji su za slobodu Domovine dali ono najvrjednije – vlastiti život. Njihova žrtva obvezuje nas da čuvamo istinu o Domovinskom ratu, poštujemo branitelje i slobodu koju su nam ostavili u nasljeđe.

Izvor: Domovinski rat